Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni.
PRILIKOM SKLAPANJA UGOVORA O DOSMRTNOM ILI DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU VALJA IMATI NA UMU SLJEDEĆE:
Nekretnine i pokretnine koje su predmet ugovora o doživotnom odnosno dosmrtnom uzdržavanju ne ulaze u sastav ostavinske mase u ostavinskom postupku. Nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili ono što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. (Zakon o nasljeđivanju).